| Obilježena 16. obljetnica umorstva Blaža Kraljevića |
| Nedjelja, 10 Kolovoz 2008 00:00 |
|
"Počinitelji ovog okrutnog zločina još nisu otkriveni, međutim mi smo pokrenuli istragu i sigurno nećemo stati dok se ne otkriju imena počinitelja. Zbog ponovnog pokretanja istrage vrlo često mi stižu prijeteća pisma, ali neka znaju da se mene ne može zaplašiti nikakvim prijetećim pismima“ – kazao je pred okupljenima Stanko "Ćane" Primorac. Nakon polaganja vijenaca u 10 sati je služena i Sveta misa u lokalnoj crkvi, a sve nazočne u Kruševu je pozdravio i dr. Zvonko Jurišić. Doktor Jurišić se također obratio nazočnima s par prigodnih riječi, no za razliku od Primorca nije išao toliko široko, spominjao istragu, već je više govorio o samom činu tog okrutnog zlodjela koje je prije 16 godina potreslo cijelu Zapadnu Hercegovinu. O generalu Blažu Kraljeviću Blaž Kraljević, rođen je 19. rujna 1947. godine u Lisicama kraj Ljubuškog. Jedno je od osmoro djece Mare i Nikole Kraljevića. Kad je imao 19 godina iz rodnoga Ljubuškog otišao je na privremeni rad u Njemačku, ali je u ljeto iste godine pobjegao u Australiju. Kao većina, poslovično sposobnih Hercegovaca i Blaž Kraljević vrlo se brzo i dobro snašao u Australiji. Postao je uspješan poduzetnik. Bavio se ugostiteljstvom. S prvom ženom Džemilom ima dva sina. Bio je pripadnik Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva, te je 1972. godine trebao učestvovati u Bugojanskoj grupi, ali u toj namjeri bio je spriječen od australske tajne policije ASIO. U Hrvatsku je iz Australije došao prije višestranačkih izbora, u proljeće 1990. Po sređivanju obaveza u Australiji, gdje je od nekretnina imao restoran definitivno se vraća 28. rujna 1990. godine. Po dolasku u Hercegovinu postao je šef promidžbe Hrvatske Stranke Prava, a 15. prosinca 1991. imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu. Tad je imao čin pukovnika HOS-a. U Ljubuškom je formirao logor za obuku HOS-ovaca i svih koji su se željeli pripremati za borbu. Polako je formirao vojnu silu kojoj su beogradski mediji posvećivali izuzetnu pažnju, a HOS je stvaran s tendencijom da postane Hrvatska vojska Bosne i Hercegovine Ratni put Blaža Kraljevića i HOS-a Politika Hrvatskih odbrambenih snaga bila je usmjerena na političko i vojno savezništvo Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini protiv velikosrpske politike osvajanja Bosne i Hercegovine. Hrvatske odbrambene snage dostigle su u ljeto 1992. zavidnu jačinu. Nakon Mostara Hrvatske odbrambene snage, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Bošnjaka, izvršile su prodor do grada Stoca, a dana 6. 8. 1992. zauzele su dijelove općine Trebinje, najvećeg srpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. Nakon što je HOS zauzeo dijelove općine Trebinje, Blaža Kraljević je pozvan na sastanak u Mostar, dana 9.8.1992. godine. Osumnjičenik za ratne zločine Vinko Martinović - Štela odveo je generala Kraljevića na mjesto sastanka. Sastanku je navodno prisustvovao i ministar obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Pri povratku sa sastanka komandant Blaž Kraljević je sa osam zamjenika Hrvatskih odbrambenih snaga (Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasniqi, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović) upao u unaprijed postavljenu zasjedu. Kraljevićeva pratnja zasipana je iz 20 automatskih pušaka. Na ovaj način je vodstvo Hrvatskih odbrambenih snaga bilo fizički likvidirano. Blaž Kraljević Ero je ubijen 9. kolovoza 1992. godine u Kruševu kraj Mostara s činom general bojnika vojske Bosne i Hercegovine, što je u tom trenutku bio najviši vojni čin koji je jedan Hrvat imao na području BiH. Čelništvo HSP-a učinilo je sve da smiri situaciju, jer je nakon gnusnog čina ubojstva Blaža Kraljevića postojala otvorena prijetnja sukoba između HVO-a i HOS-a. Kao posljedica toga u je Grudama 23.8.1992. godine potpisan sporazum između Mate Bobana i načelnika Glavnog stana HOS-a Ante Prkačina koji je rezultirao de facto raspuštanjem HOS-a. Ratno djelovanje HOS-a U ratu u Hrvatskoj, HOS je prošao kroz tri etape djelovanja - u prvoj je djelovao potpuno autonomno, u drugoj je počeo koordinirati djelovanja s HV-om zadržavajući autonomiju, a u trećoj je uslijedila integracija u HV. U BiH se procjenjuje da je HOS imao do 5000 pripadnika, koji su bili dobro naoružani pješačkim naoružanjem. HOS je u BiH stekao popularnost imageom spremnih i sposobnih boraca i stavom da najprije treba vojno osloboditi BiH, a onda pristupiti razgovorima o njezinu političkom uređenju. Između HOS-a i HVO-a vladala je napetost i nadmetanje za utjecaj među Hrvatima u zapadnoj Hercegovini. HOS je odigrao značajnu ulogu u oslobađanju Mostara, Čapljine, Neuma i Stoca i bio je vrlo utjecajan među brojnim pripadnicima HVO-a u Hercegovini. Potkraj lipnja 1992., u jednom danu 700 pripadnika HVO-a prešlo je u redove HOS-a u Čapljini, a slični slučajevi dogodili su se u Tomislavgradu, Livnu i Mostaru. |
U subotu 09. kolovoza obilježena je 16. obljetnica tragične pogibije Blaža Kraljevića i još osam pripadnika HOS-a, koji su iz zasjede ubijeni tijekom proteklog rata. U ceremoniji obilježavanja obljetnice i polaganja vijenaca su sudjelovali i predstavnici grudske podružnice HSP-a. Vijence su položili i premijer ZHŽ dr. Zvonko Jurišić, ministri branitelja ZHŽ-a i HNŽ-a Viktor Kvesić i Albert Šunjić te Stanko "Ćane" Primorac.
